Radošić
Radošić, selo smješteno između Kozjaka i Malačke na jugu i Tepljuva i Biluša na sjeveru, dijeli se na dva glavna dijela, tj. na Gornje i Donje selo. Gornje selo smješteno je sa sjeverne strane župne crkve, a dijeli se na Prisoje i Opor, dok se donje selo prostire zapadno od crkve. Na istoku Radošić graniči sa Vučevicom, sjeverno su Ubli, a sjeverozapadno Trolokve, dok ga s južne strane brdo Kozjak djeli od Kaštel Starog, novog prebivališta mnogih Radošićana. Njegovo plodno polje i brojni pašnjaci čine ga jednim od pitomijih i perspektivnijih mjesta splitske Zagore.
Radošić se prviput spominje u Zvonimirovoj darovnici 16.travnja 1078.godine ( ”… castri Albona, Radoschy, et Smine… – utvrde Labin, Radošić i Zmina…). Prema Ivi Pilaru selo je dobilo ime prema slavenskom dobrom bogu Radogostu, koga su častili i stari Hrvati kada su došli u rimsku Dalmaciju. Tako su dva središnja brežuljka bila svetišta starohrvatskih božanstava. Gradina (desni brijeg) je bila posvećena strašnom bogu Divi, a lijevi brijeg dobrom bogu Svarošiću-Radigostu.¹ Kad su Hrvati Radošića primili kršćanstvo onda su svoja ”stara svetišta” zamjenili novim i tako je na lijevom brijegu sagrađena crkvica sv. Jure koja je gotovo sigurno postojala već spomenute 1078. godine. Ovi šturi podatci potvrđuju da je kršćanska vjerska zajednica u Radošiću postojala još prije tisuću godina.
1.O toponimima Radošića vidi: Krešimir Kužić, Promjene toponima sela Radošić iz 1386.godine, radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, Sv.42,str 79-104,Zadar2000.